Različita sredstva za obradu i pohranu podataka postala su gusto integrirana u naše živote. U dalekoj prošlosti ostali su tiskani papirnati arhivi. Što su moderni mediji za pohranu?
Optički disk: povijest stvaranja
Prvi uređaj za pohranu zvuka proizveo je Sony davne 1979. godine. Bio je to, kao i sada, plastični disk s okruglom rupom u sredini. U početku se koristio samo za snimanje audio datoteka, a informacije su na njega primijenjene posebnom metodom kodiranja pulsne kodne modulacije. Sastoji se od činjenice da tekst ili zvuk prolazi kroz analogno-digitalni pretvarač i pretvara se u skup bitova.
Kasnije, 1982. godine, počela je masovna proizvodnja diskova u Njemačkoj. Počeli su kupovati za pohranu raznih datoteka. Ubrzo su se pojavile na policama ne samo u glazbenim trgovinama.
Kako radi CD? Za izradu baze koristi se polikarbonatna ploča debljine 1,2 mm promjera 120 mm koja je prvaprekriven tankim slojem metala (zlato, aluminij, srebro itd.), a zatim lak. Na metal se nanose informacije u obliku jama (udubljenja) ekstrudiranih duž spiralne staze. Čitanje datoteka snimljenih na optički disk odvija se pomoću laserske zrake valne duljine 780 nm. Reflektira se od površine ploče, mijenja fazu i intenzitet, udarajući u jame. Zemljište se obično naziva praznine između jama. Nagib jedne staze u spirali je oko 1,6 mikrona.
Vrste optičkih diskova
Postoji nekoliko vrsta CD-a: Compact Disc (CD), Digital Versatile Disc (DVD), Blu-ray Disc (BD). Svi imaju različite kapacitete za snimanje informacija. Na primjer, DVD-ovi se proizvode u kapacitetima od 4,3 do 15,9 GB, dok su CD-ovi dostupni samo do 900 MB.
Diskovi se također razlikuju po broju snimaka: pojedinačni i višestruki. Kod ovakvih nosača različito se formira reljefna struktura jama. Prepisivanje je moguće zahvaljujući organskom materijalu koji pod djelovanjem lasera potamni i mijenja refleksiju. Kolokvijalno se ovaj proces naziva spaljivanjem.
Također, optički mediji mogu se razlikovati po obliku. Figurirani kompakt diskovi (oblikovani CD) obično se primjenjuju u show businessu kao čuvari audio i video datoteka. Dolaze u bilo kojem obliku (kvadrat, u obliku aviona ili srca). Ne preporuča se koristiti ih u CD-ROM pogonima jer se mogu pokvariti pri velikim brzinama rotacije.
CD-ovi i njihove vrste
OptičkiCD-R disk je medij za pohranu koji je samo za čitanje. U njega možete pisati datoteke samo jednom bez prava dodavanja i uređivanja. U početku je kapacitet takvih diskova dosegao samo 650 MB ili 74 minute audio snimanja. Sada se proizvode uređaji koji mogu držati do 900 MB informacija. Njihove prednosti su što svi standardni CD-ovi podržavaju čitanje.
CD-RW laserski disk ima istu količinu memorije, samo datoteke se na njega mogu upisivati više puta (do 1000 puta). Za to se koriste standardni računalni programi. Nedostatak je što nisu svi uređaji spremni za rad s ovim formatom. CD-RW-ovi su nešto skuplji od CD-R-ova.
Audio i video CD-i nisu ni na koji način zaštićeni i mogu se kopirati i reproducirati. Ali mediji s određenim podacima zaštićeni su od kopiranja tehnologijom StarForce.
ROM diskovi su tvornički snimljeni i mogu reproducirati samo podatke. Takve medije nije moguće uređivati. Ali optički uređaji poput RAM-a mogu se prepisivati do 10 tisuća puta i traju do 30 godina. Ovi se diskovi proizvode u dodatnim patronama i ne mogu ih čitati konvencionalni diskovi.
DVD mediji i specifikacije
Digital Versatile Disc je digitalni višenamjenski medij za pohranu. Njegova je struktura gušća i sadrži puno informacija (do 15 GB). Takav optički disk nalikuje na dva zalijepljena CD-a. Pohranjivanje i čitanje velike količine informacija moguće je korištenjem crvenog lasera čija je valna duljinaiznosi 650 nm, a leće s maksimalnim numeričkim otvorom blende. DVD-i imaju jednu ili dvije strane za snimanje, kao i jedan ili dva radna sloja na svakoj strani. Ovi pokazatelji određuju njihov kapacitet.
Poput CD-ova, DVD-ovi dolaze u nekoliko formata. DVD-R ili DVD+R mediji su na koje se može pisati samo jednom. Standard snimanja za takve diskove razvio je Pioneer 1997. godine. Uređaji "minus" i "plus" razlikuju se po materijalu reflektirajućeg sloja i posebnim oznakama.
DVD RW (DVD+RW, DVD-RW) optički diskovi mogu se prepisivati više puta. Štoviše, "plus" mediji vam omogućuju da izvršite promjene na mjestima koja su vam potrebna prema vlastitom nahođenju. Univerzalni pogoni pomažu riješiti problem nekompatibilnosti formata (+RW i –RW).
Što je Blu-ray Disc?
Ova vrsta optičkog diska može pohranjivati i snimati digitalne podatke visoke gustoće. Za reprodukciju informacija (čak i videa visoke razlučivosti) koristi se plava laserska zraka od 405 nm, koja udvostručuje spiralnu stazu. Datoteke koje su vrlo blizu jedna drugoj osjetljive su na mehanička oštećenja pa se o disku mora posebno brinuti. Nedavno se proizvodi medij s posebnim premazom koji se može obrisati običnom suhom krpom.
Postoje Blu-ray diskovi za jednokratno i višekratno snimanje, kao i višeslojni diskovi (od 2 do 4 sloja). Kapacitet naj"slojevitijih" medija doseže 128 GB. U isto vrijeme imastandardni promjer 12 cm. Dvoslojni standardni Blu-ray disk sadrži do 50 GB informacija. U razvoju je uređaj koji doseže kapacitet od 300-400 GB koji se može čitati suvremenim diskovnim pogonima. Kamkorderi koriste manje diskove (80 mm) s do 15 GB memorije.
Za zaštitu od kopiranja, Blu-ray sadrži digitalne vodene žigove ROM-Mark i tehnologiju obvezne upravljane kopije.
Svrha MiniDVD medija
Optički medij Mini DVD je manja kopija običnog Digital Versatile Disc. Promjera je 8 cm i koristi se u foto i video kamerama. Jednostrani disk drži do 1,4 GB informacija, odnosno dvostrani - 2,8 GB. Što se tiče formata, to su MiniDVD-R (napišite jednom) i MiniDVD-RW (ponavljajte).
Standardni pogon od 12 cm nije dizajniran za čitanje Mini DVD-a. Kada koristite takve diskove u prijenosnom računalu, potrebno je koristiti vreteno pogonskog motora. Ponekad postoje problemi s čitanjem nositelja informacija. Obično u takvim slučajevima računalo prikazuje poruku "nije pronađen upravljački program za optički pogon". Da biste riješili problem, trebate kontaktirati iskusnog programera.
